ZDRAVSTVENA PISMENOST OBOLJELIH OD DIABETES MELLITUS-A NA PODRUČJU REGIJE PRIJEDOR

APSTRAKT

Uvod. Zdravstvena pismenost predstavlja sposobnost pojedinca da pristupi, razumije i koristi zdravstvene informacije radi donošenja odgovarajućih odluka o zdravlju. Kod osoba oboljelih od diabetes mellitusa ona ima poseban značaj zbog složenosti samokontrole bolesti, pridržavanja terapije i prevencije komplikacija. Cilj ovog rada bio je ispitati nivo zdravstvene pismenosti kod osoba oboljelih od diabetes mellitusa i utvrditi povezanost između sociodemografskih karakteristika i zdravstvene pismenosti.

Materijal i metode. Istraživanje je sprovedeno kao studija presjeka u periodu od 1. aprila do 1. juna 2025. godine među 61 članom Udruženja dijabetičara Prijedor. Za procjenu zdravstvene pismenosti korišten je standardizovani upitnik DKQ-24, koji obuhvata pet domena: etiologiju i simptome dijabetesa, srednji nivo njege, komplikacije dijabetesa, dijetu i tretman te osnovnu njegu. Podaci su analizirani primjenom deskriptivne statistike, χ2 testa, Studentovog t-testa i ANOVA testa, uz nivo statističke značajnosti p<0,05.

Rezultati. Uzorak je činilo 36,1% muškaraca i 63,9% žena, prosječne starosti 55,26 godina. Najveći nivo znanja ispitanici su pokazali u domenu osnovne njege (Me=2,90), dok je najniži nivo znanja zabilježen u domenu srednjeg nivoa njege (Me=0,87). Statistički značajna razlika prema polu utvrđena je samo u domenu osnovne njege, pri čemu su žene ostvarile bolje rezultate (p=0,012). Nisu utvrđene statistički značajne razlike u zdravstvenoj pismenosti u odnosu na mjesto stanovanja, nivo obrazovanja i starosnu dob (p>0,05). U odnosu na tip dijabetesa, značajna razlika zabilježena je u domenu dijete i tretmana (p=0,042), gdje su ispitanici sa dijabetesom tipa 2 pokazali viši nivo znanja.

Zaključak. Ispitanici su pokazali zadovoljavajući nivo znanja o osnovnoj njezi dijabetesa, dok su nedostaci uočeni u segmentu srednjeg nivoa njege. Pol i tip dijabetesa predstavljaju faktore povezane sa pojedinim aspektima zdravstvene pismenosti, dok mjesto stanovanja, obrazovanje i starosna dob nisu pokazali značajan uticaj. Rezultati ukazuju na potrebu za kontinuiranom i ciljano usmjerenom edukacijom osoba oboljelih od dijabetesa.